Od 13 do 137 km/sat: Ko je dobio prvu, a ko najveću kaznu za prebrzu vožnju | Smartlife RS

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Od 13 do 137 km/sat: Ko je dobio prvu, a ko najveću kaznu za prebrzu vožnju

Autor Ilija Baošić

Istorija kažnjavanja za prebrzu vožnju duga je skoro 130 godina, a ovo su dva slučaja koja su ostala zapisana.

 Saobraćajni policajac Izvor: Mondo / Stefan Stojanović

Od konjskih zaprega do automobila visokih performansi, brza vožnja je oduvek privlačila čovečanstvo. Međutim, kako bi se pronašla ravnoteža između bezbednosti učesnika u saobraćaju i slobode na otvorenom putu, bilo je neophodno regulisati kojom brzinom vozila mogu da se kreću na različitim drumovima.

Istorija zakona koji sankcionišu prekoračenje brzine, sada već uobičajenog načina za odvraćanje vozača da previše pritisnu papučicu gasa, duža je istorije automobilizma, a datira još iz sredine 17. veka, kada je američka kolonija Nju Amsterdam zabranila da konji u galopu vuku zapregu. Međutim, ukoliko govorimo o prvom zakonu koji brzinu ograničava na numeričku vrednost, onda mislimo na britanski Zakon o crvenim zastavicama s kraja 19. veka, prema kojem je i izdata prva kazna za prekoračenje brzine.

Ovaj značajan događaj mnogi smatraju početkom sprovođenja modernih saobraćajnih zakona i presedanom za godine koje će uslediti, a njihova evolucija, kao i napredak automobilske tehnologije se najbolje vide više od jednog veka kasnije, i to u najvećoj kazni za prebrzu vožnju koja je ikada izdata.

Prva kazna izdata čoveku koji je "jurio" 13 km/sat

 Benz Velo Izvor: Shutterstock / S.Candide

Ništa nije ukazivalo da će se tog 28. januara 1896. godine u engleskom selu Padok Vud odigrati događaj koji će ostati zapisan u istoriji. Međutim, za volanom vozila marke Benz, jednog od prvih automobila koji su još uvek bili retka pojava na drumovima, našao se lokalac Volter Arnold.

Ponet uzbuđenjem zbog vožnje automobila kojeg je godinu dana ranije uvezao iz Nemačke, Arnold se kroz Padok Vud kretao neverovatnom brzinom od 13 km/sat. Iako se ova brzina danas smatra izuzetno sporom, prestupnik se po tadašnjem Zakonu o crvenim zastavicama kretao čak četiri puta brže nego što je bilo dozvoljeno - brzina za automobile u naseljenim mestima bila je ograničena na 3.2 km/sat.

Arnoldova egzibicija nije prošla neprimećeno. Policajac Vilijam Bridžis uočio je automobil koji se kretao neprimerenom brzinom i odlučio da reaguje. Potera koja je usledila, za koju se tvrdi da je trajala pola sata, sigurno je bila prava atrakcija za meštane. Pokazujući izuzetnu upornost i izdržljivost, Bridžis je na svom biciklu jurio Arnolda punih pet milja pre nego što je uspeo da ga sustigne, natera da zaustavi svoje vozilo, a zatim i uhapsi.

Dva dana kasnije, 30. januara 1896. godine, Volter Arnold je izveden pred lokalni sud za prekršaje, gde je optužen po četiri tačke. Pored toga što se kretao prekomernom brzinom, Arnold takođe nije pravilno obeležio svoje vozilo niti koristio konjski pogon na javnom putu, a nije ispoštovao ni pravilo da lokomotivom moraju da upravljaju najmanje tri osobe, od kojih jedna mora da hoda ispred sa crvenom zastavicom.

Iako se izjasnio krivim, Arnold je pred sudom pokušao da se odbrani argumentima da njegovo vozilo ne podleže postojećim zakonima, jer je Zakon o crvenim zastavicama pisan sa parnim traktorima (lokomotivama) na umu. Kako su mediji tog vremena njegov automobil opisivali kao kočiju bez konja koja nije zahtevala da njom upravlja više ljudi, izneti argumenti su zaista imali smisla, ali sud je ipak odlučio da ga proglasi krivim po sve četiri tačke.

Volteru Arnoldu je naloženo da plati kaznu od 4 funte i 7 šilinga (u današnje vreme oko 200 funti), što ga je učinilo prvim čovekom na planeti koji je dobio kaznu za prekoračenje brzine, a takođe mu je oduzeta dozvola na 28 dana.

Ujedinjeno Kraljevstvo je iste godine donelo novi zakon po kojem su mnoga striktna pravila ukinuta, a ograničenje maksimalne brzine kojom vozila mogu da se kreću podignuto je na 23 km/sat.

Najveća novčana kazna zbog vožnje brzinom od 137 km/sat

 Ferrari Testarossa Izvor: Shutterstock / Dmitry Eagle Orlov

Brzina kojom je Arnold vozio kada je dobio prvu kaznu za prekoračenje brzine nam danas deluje komično. Međutim, 114 godina evolucije automobila i zakona su ovekovečeni u januaru 2010. godine, kada je anonimni Švajcarac dobio najveću kaznu za prebrzu vožnju od čak 299.000 švajcarskih franaka.

Incident se dogodio u blizini Sankt Galena u Švajcarskoj, gde je vozač uhvaćen kako vozi 137 km/sat u zoni gde je ograničenje brzine 80 km/sat. Švajcarac je vozio crveni Ferrari Testarossa, kultni automobil visokih performansi.

Razlog zašto je platio drakonsku kaznu leži u progresivnom sistemu kažnjavanja koji se primenjuje u Švajcarskom, prema kojem se visina kazne izračunava na osnovu prihoda počinioca. Takav pristup ima za cilj da obezbedi da kazne budu delotvorne bez obzira na finansijski status vozača, a u ovom konkretnom slučaju, sud je procenio bogatstvo vozača na 22,7 miliona dolara. Kazna je dodatno povećana jer je vozač prethodno već bio kažnjavan za isto delo.

Uprkos brojnim raspravama o tome da li ovaj sistem osigurava pravednost i sprečava bogate pojedince da zanemaruju saobraćajne zakone usled zanemarljivih iznosa, ova rekordna kazna ostaje moćan primer kako zemlje poput Švajcarske rešavaju problem bezbednosti na putevima.

Pogledajte

05:02
OVO SU NAJČEŠĆI UZROČNICI SAOBRAĆAJNIH NESREĆA, A ALKOHOL JE SAMO JEDAN OD NJIH! Danas mnogi prave reprizu 1. maja, VOZAČI OPREZ!
Izvor: Kurir teleivizija
Izvor: Kurir teleivizija

Postanite deo SMARTLIFE zajednice na Viberu.

Možda će vas zanimati

Najnovije

Uređaji

Testovi

…

Komentari 3

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Иван

Колико би онда према швајцарском моделу прогресивног кажњавања платио возач мекларена за изазивање саобраћајне незгоде са телесним повредама возећи под утицајем дроге и алкохола?

beogradska seljačina

@Иван Nećemo o tome, ko će lebom da nas 'rani. Zlatni Bosanci, faraoni naši.

Dok Holidej

@Иван Za to bi u Švici završio doživotno u psihijatrijskoj ustanovi.