Sasvim pojednostavljeni borbeni letovi učiniće da i oni koji su unapred odustajali od realnih simulatora letenja probaju da usavrše svoje letačke i borbene sposobnosti
Simulacije letenja oduvek su bile samo za one igrače kojima nije bio problem da provedu sate i sate u učenju pravilnog sletanja, a o drugim detaljima, kao što je izbegavanje stallinga, da i ne govorimo. Igra koju ovog puta predstavljamo namenjena je svima osim pomenutih, jer svojom jednostavnošću teško da može privući online pilota koji satima vreba protivnike.
Priča govori o ratu na Pacifiku koji počinje napadom na Perl Harbor, ali pre nego što se odlučite za pohod koji ima zanimljivo prezentovanu priču u obliku stripa, preporučujemo da odigrate tutorial kako biste savladali osnove borbenih letova. Ne toliko zbog samog letenja, koje je ne traži nikakvo predznanje, već zbog navikavanja na razne aspekte igre, kao što je torpedovanje i bombardovanje uz obrušavanje. Kao i sve ostalo, i ti segmenti igre su maksimalno pojednostavljeni.
Misije i letelice
Pre nego što krenete u misiju, biće vam ponuđeno da birate avione koji su podeljeni u nekoliko kategorija, a igra automatski nudi onu koja vam treba. Sitna prevara sastoji se u stalnom pojavljivanju novih modela, koji ne moraju obavezno biti bolji od postojećih. Naime, ukoliko se iskažete na bojištu, zaradićete dodatne bodove kojima je moguće poboljšati avione kako bi bili jači i imali koje oružje viška (poput nenavođenih raketa ili dodatnih bombi). To znači da ako investirate više bodova u stariji model, isti će steći toliku vatrenu moć da može konkurisati modernijim letelicama.
Kako budete menjali avione, primetićete da se drugačije ponašaju u vazduhu, pa su borbe torpednim avionima gotovo nemoguće, iako se uz promišljeno pilotiranje može zabeležiti priličan broj srušenih protivnika. Kad smo već kod toga, valja napomenuti da je ovo u prvom redu arkadni tip igre, pa su protivnici daleko brojniji i daleko slabiji od vas. Tako će broj obaranja po misiji često prelaziti dvadesetak komada. Tome u prilog ide i neograničena količina municije, torpeda i bombi koje se same regenerišu u kratkom periodu. O količini goriva takođe ne treba voditi računa, a sletanje, kao najteži deo svake letačke simulacije, postoji u tek nekoliko misija i izvedeno je krajnje jednostavno. U tom manevru je dovoljno proći kroz dva virtuelna kruga bilo kojom brzinom, a ostatak posla računar obavlja sam.
Hoću svoju kameru!
Što se tehničkih detalja tiče, možemo izreći samo reči hvale. Igra neće zastajkivati ni na slabijim konfiguracijama, uprkos impresivnom broju aviona koji se istovremeno mogu naći na vidljivom delu neba, dok je broj efekata ipak trebalo da bude nešto veći. Ipak, pošto protivnici nadiru u talasima, teško je koncentrisati se na takve sitnice, ali zato nakon svake misije imate priliku da pogledate reprizu prethodne akcije.Mada scene koje se smenjuju mame uzdahe, uputićemo oštru kritiku na nepostojanje samostalne kamere koju bi korisnik kontrolisao prema sopstvenim željama. Ovako se kamera nakon nekog vremena sama prebacuje u predodređene položaje, a to se u nekim atraktivnim scenama nije pokazalo baš onako kako bi igrač očekivao. Dodatni minus dodaćemo zbog nepreglednog radara, na kome je vrlo teško odrediti primarne ciljeve, kao i sistemu za biranje mete kome će svakako trebati dorada.
Uz navedene zamerke, ipak preporučujemo da odigrate Heroes of the Pacific, jer ovako zabavnu i jednostavnu igru odavno nismo zaigrali. Ovo je pravi dokaz da ponekad ne treba izmišljati toplu vodu, već postojeće koncepte pomalo unaprediti i učiniti igrivima.
(COM&GSM)