KAKO NAS KAMERE PREPOZNAJU i da li ćemo uskoro moći da zaboravimo sve šifre jer će ih zameniti NAŠE LICE? | Smartlife RS

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

KAKO NAS KAMERE PREPOZNAJU i da li ćemo uskoro moći da zaboravimo sve šifre jer će ih zameniti NAŠE LICE?

Autor Aleksandar Petković

Tehnologija prepoznavanja lica je inovativna, može da bude veoma korisna, ali i zabrinjavajuća. Evo čemu služi, kako funkcioniše u praksi i šta treba da znate.

  Izvor: Oli Scarff/Getty Images Europe

Sve od carskog prstena i guščijeg pera pa do danas, pečat i potpis bili su glavna sredstva potvrde autentičnosti raznih sporazuma, naloga, ugovora, sertifikata i sl. Razvoj tehnologije i pojava modernih skenera, kopir aparata i kolor štampača učinili su lažiranje pečata i potpisa neverovatno lakim. U lokalnoj privredi od nedavno je pečat izbačen iz upotrebe, a globalni trend u kome papirne forme dokumentacije polako ali sigurno odlaze u istoriju, postaje sve prisutniji i kod nas. Zamenjuju ih digitalne forme, što zahteva i viši stepen opreznosti i sigurnosti.

Otisak prsta (eng. fingerprint)

Identifikovati neku osobu podrazumeva nepogrešivo određivanje posebnih obeležja po kojima se ona razlikuje od svih ostalih ljudi. Identifikacija delikvenata je kroz istoriju imala različite forme: od Dušanovog zakonika (1349.) i isečenih ruku kod potvrđenih lopova, preko žigosanja na čelu (u Kini važilo čak do 1905. godine), pa sve do metode kojim se utvrđuje identitet osobe na osnovu otisaka prstiju.

Daktiloskopija, odnosno metod utvrđivanja identiteta osobe na osnovu otisaka pristiju, postoji od 1891. godine. Malo je poznato da ga je osmislio, matematički definisao i u praksi dokazao, rođeni Hvaranin, a kasnije argentinski državljanin Ivan Vučetić. Na ovaj način su postavljeni temelji moderne biometrije (merenje fizičkih karakteristika osobe) koji i dan danas važe i primenjuju se.

Faceprint je novi fingerprint

Danas, skoro vek i po nakon početka primene daktiloskopije, razvoj tehnologije pomera granice biometrije do nezamislivih granica. Sredinom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka pojavljuju se prve verzije softvera za prepoznavanje lica, a već sredinom devedesetih postoji više od 20 različitih sistema.

Manje od godinu dana nakon terorističkog napada u Njujorku (11. septembar 2001.) američka vlada zahteva da se obavi stručna evaluacija postojećih faceprint rešenja. Pošto je prepoznala potencijal ove tehnologije u bezbednosnim informacijama, a rizici za bezbednost građana su tih godina dosegli istorijski maksimum, vlada SAD-a odlučuje da iskorsiti ovu tehnologiju i uvede je kako bi efikasnije sprovodila zakon kroz nadzor i kontrolu pristupa visokorizičnim lokacijama. Međutim, ispostaviće se da ih je demokratija u tome dosta usporila, za razliku od Kine koja je uz drugačije političko uređenje i dosta jak tehnološki drive uspela da ovu tehnologiju na bolji način iskoristi i primeni u praksi za potrebe državne bezbednosti.

Kao što svi imamo jedinstvene otiske prstiju, tako imamo i jedinstveni “otisak” lica (eng: faceprint).

Svako lice je jedinstveno

Kada ne možemo “po pjesmama i meraku”, člana porodice, javnu ličnost ili poznanika prepoznajemo po očima, ustima, nosu, drugim crtama lica i kako sve to zajedno izgleda. Na sličan način radi i tehnologija za prepoznavanje lica, samo na neuporedivo većem broju različitih ljudi. Pored toga, nema onoga “odakle mi je beše ovaj poznat”, već se sve odvija u deliću sekunde.

Tamo gde mi prepoznajemo poznato lice, tehnologija za prepoznavanje lica vidi skup nekakvih podataka. Te podatke sistem čuva u bazi i pristupa im po potrebi. Postoji čitav standard (ISO 19794-5) koji definiše na koji način se ovi podaci prikupljaju, prenose i čuvaju kada je u pitanju prepoznavanje lica.

Pored fizičkih karakteristika i boje kože koji su specifični, svako lice ima jedinstvenu kombinaciju strukture kostiju lobanje, manju ili veću izraženost mišića i kapilara, pigmentaciju, različitu teksturu kože itd. Faceprint kao skup karakteristika lica, predstavlja novi način za biometrijsku identifikaciju svakog od nas. Kada sistem za prepoznavanje lica skenira osobu, u stanju je da je veoma precizno prepozna na osnovu očitanih facijalnih karakteristika. Čak i blizanac nije identična kopija onog drugog, već postoji puno neprimetnih razlika među njima koje veštačka inteligencija iza ove tehnologije može lako prepoznati i detektovati koji od blizanaca je počinio krivično delo.

Za šta se koristi i koja je primena tehnologije za prepoznavanje lica?

Danas ovu tehnologiju ne koriste samo državni organi u cilju održavanja javnog reda, već postoji čitav niz potencijalnih primena u komercijalne i privatne svrhe.

Fotografije lica polovine punoletnih Amerikanaca se nalaze u bazama podataka za prepoznavanje lica i ukoliko postoji potreba, državne agencije za bezbednost i sprovođenje zakona (policija, tužilaštvo, FBI, CIA itd.) mogu da ih pretražuju i da im pristupaju.

Slično je i u Kini, gde policija na ovaj način ima mogućnost automatskog praćenja i prepoznavanja preko 700 miliona Kineza starijih od 16 godina kroz sistem javnog video nadzora. Pored javnih kamera, bezbednosne kamere se nalaze na svim aerodromima, železničkim stanicama, autoputevima, trgovima itd. Kineska policija je otišla i korak dalje, pa uz pomoć ove tehnologije i veštačke inteligencije mogu da predvide da će se na nekoj lokaciji dogoditi krivično delo i na vreme ga spreče. Sumnjive aktivnosti osobe ili više njih koje imaju dosije i kriminalnu prošlost drže kinesku policiju na stalnom oprezu. Jedan primer delovanja kineske policije je hapšenje Marka Milićeva (slučaj “Kantrimen”) u tržnom centru u Kini, gde je Milićev po poternici Interpola lociran za manje od 2 nedelje od ulaska u zemlju.

Pored Kine i SAD-a, brojne druge države poput Velike Britanije, Nemačke, Arapskih Emirata uz pomoć ove tehnologije jure i uspešno hvataju prestupnike. Evo filmičnog primera primene ove tehnologije gde policija Abu Dabija uz pomoć ove tehnologije juri i hvata prestupnika u Ferariju.

Ova tehnologija može da se koristi i kod pronalaženja nestalih osoba, nestale dece, starijih osoba koje boluju od Alchajmerove bolesti, demencije, epilepsije i sl.

Iako nisu bile održane, Olimpijske igre 2020 u Tokiju su trebale da imaju "NeoFace" sistem za prepoznavanje lica, kreiran od kompanija NEC i Intel. NeoFace je bio planiran za identifikaciju preko 300 hiljada ljudi na igrama, uključujući sportiste, volontere, medije i ostalo osoblje, i uz pomoć njega bi se obezbedio brži protok ljudi i viši nivo bezbednosti za pristup smeštaju i sportskim objektima.

Finansijske transakcije su velika privredna oblast koja svoju budućnost vidi u korišćenju ove tehnologije. Prepoznavanje lica se može koristiti prilikom plaćanja i kao način za sprečavanje finansijskih prevara. Mobilna plaćanja će sve više podržavati mogućnost plaćanja putem mobilnih uređaja koji za verifikaciju koriste prepoznavanje lica putem prednje kamere.

KFC u nekim svojim radnjama koristi “Smile to pay”, sistem za plaćanje “licem” razvijen od strane Alibaba Group-a.

Neke kompanije koriste ovu tehnologiju kako bi svojim zaposlenima omogućili pristup službenim prostorijama. Na ovaj način, nije moguće iskoristiti tuđu karticu za ulaz i neovlašćemo ući u službene prostorije. Ista primena je moguća i za privatne prostorije, ulazak u kuće, garaže, dvorišta, pa čak i u automobile. Kineski proizvođač premium automobila BYTON pored toga što koristi ovaj metod za otključavanje vozila, takođe prepoznaje vozača i ostale putnike, te po tome automatski podešava ugao njihovih sedišta, željenu muziku i sl.

Prepoznavanje kupaca visoke platežne moći ili onih koji su lojalni potrošači mogu menadžeru radnje ukazati na činjenicu da je u radnju ušao neko ko je za njih VIP osoba, koja u tom trenutku možda zaslužuje poseban tretman ili posebnu ponudu.

Verovatno kao jedan od najinovativnijih brendova na svetu kada su u pitanju marketing komunikacije, Coca-Cola je još davne 2009. razvila Facebook aplikaciju Coke Zero Facial Profiler kojom su ispromovisali svoj prozivod i željenu poruku da ukus koji ima Coke Zero ne odudara od ukusa koji ima standardna Coca-Cola. Pored toga, sakupili preko milion fotografija Facebook korisnika širom sveta koji su na ovaj način želeli da pronađu osobu čije lice slično njihovom.

Kako radi tehnologija za prepoznavanje lica?

Uz pomoć kamera i senzora, računarski sistemi su u mogućnosti da u deliću sekunde obrade i prepoznaju pojedinca sa fotografije, videa ili u njegovom trenutnom okruženju, dok gleda u smartfon, hoda ulicom, dok je za volanom, ispred računara i sl. Pored toga što tehnologija može da varira, ovo su pojednostavljeni koraci kako sistem za prepoznavanje lica funkcioniše:

Korak 1: Sa fotografije ili iz videa se “hvata” slika nečijeg lica. Lice može da se pojavi u masi drugih ljudi ili kao usamljena osoba. Lice može da gleda pravo u kameru ili delimično iz profila.

Korak 2: Sistem za prepoznavanje lica očitava geometriju parametara koje svako lice poseduje. Ključni faktori su razmak između očiju i razmak između čela i brade. Pored toga postoji još preko sto karakteristika na licu koje sistem identifikuje. Rezultat: digitalni “potpis” svakog lica, predstavljen kroz niz brojeva, slova i drugih podataka.

Korak 3: Digitalni potpis pojedinog lica se upoređuje sa bazom u kojoj se nalaze digitalni potpisi svih drugih lica koja su već poznata sistemu. Ove baze se kreiraju i obogaćuju vremenom; mogu da sadrže fotografije ljudi sa ličnih dokumenata, društvenih mreža i drugih javno dostupnih online lokacija.

Korak 4: Ukoliko lice odgovara i podudara se onom koje je u sistemu, upravo je uspešno izvršena identifikacija.

Ko su najjači tehnološki igrači?

Mnogi od nas su prvi dodir sa tehnologijom prepoznavanja lica imali krajem 2014. godine kada je Facebook uveo mogućnost da sistem sa velikom preciznošću prepoznaje naše Facebook prijatelje na zajedničkim fotografijama i nudi nam opciju da ih automatski tag-ujemo. Impresivno za to vreme, ali ne previše spektakularno. Pošto su u to vreme ovo prepoznali kao jednu od tehnologija budućnosti, pored Facebook-a i mnogi drugi giganti kao što su Google, Amazon i Microsoft ulaze u istraživanje i razvoj ove tehnologije.

Od tada, komercijalna primena tehnologije prepoznavanja lica u SAD-u nije daleko odmakla, a sve zbog sve jačih glasova koji se protive masovnoj komercijalnoj primeni ove tehnologije zbog kršenja privatnosti i mogućih zloupotreba. Svaka država, pa čak i svaki veći grad u SAD ima pravo da odluči da li će i na koji način smeti da se lokalno koristi ova tehnologija.

Pored navedenih američkih kompanija, ovu tehnologiju počinje da osvaja i kineska kompanija Megvii. Na jednoj od najprestižnijih tehnoloških konferencija - International Conference on Computer Vision u Italiji, koji je i te 2017. godine okupio najveće tehnološke gigante, kineski Megvii sa svojim rešenjem oduvao je Google, Microsoft, Facebook i mnoge druge razvojne timove. Njihov proizvod (aplikacija i cloud platforma Face++) je pokupio silne simpatije i milijarde dolara investicija.

Zbog vrhunskog kvaliteta proizvoda (i cene), preko 300 hiljada korisnika širom sveta, od kojih veliki broj iz Evrope i SAD-a, počinje da koristi Megvii proizvod i ovu tehnologiju. Veliki broj kompanija integriše ovu kinesku tehnologiju unutar svojih proizvoda.

Brojne kontraverze, od toga ko su Megvii investitori, preko toga na koji način proizvodi ove kompanije krše brojne zakone o privatnosti, do činjenice da je krajem prošle godine Ministarstvo trgovine SAD-a dodaje na crnu listu kompanija. Međutim, to nije sprečilo Megvii čiji je najveći investitor upravo kineska država, da napravi mudar potez, ode korak dalje i svoju tehnološku platformu učini besplatnom i dostupnom svima (open-source).

Kuda sve ovo ide?

Upotreba ove tehnologije je pod velikim uticajem etičkih i društvenih izazova zaštite najosetljivijih ličnih podataka. U kojoj meri ovi tehnološki podvizi, dostojni naučnofantastičnih romana, zaista mogu da ugroze našu slobodu, privatnost i anonimnost?

Ljudi su vazda bili snalažljivi, pa i sada postoje incijative i brojni video YouTube saveti kako zaštiti svoju anonimnost i prevariti sisteme za prepoznavanje lica. Neki od njih su trivijalni, dok postoje i zaista napredni alati koje su razvijali naučnici sa univerzitetskih laboratorija. Globalna pandemija je takođe doprinela da usled masovnog nošenja zaštitnih maski, funkcionisanje sistema za prepoznavanje lica pravi veće i češće greške.

Postoji velika i suštinska razlika između uzimanja otiska prsta radi nečije identifikacije i procesa prepoznavanja lica. Razlika je u tome što je detekciju lica moguće raditi bez da osoba uopšte zna da je u toku njeno skeniranje i prepoznavanje.

Tehnologija prepoznavanja lica još uvek nije 100% precizna i kao takva je izazvala neretke greške i neželjene scenarije, kao što su hapšenja pogrešnih ljudi. Međutim, očekuje se da će godinama koje dolaze biti sve preciznija i pouzdanija.

Postanite deo SMARTLIFE zajednice na Viberu.

Ovo ne smete propustiti

Najnovije

Uređaji

Testovi

…

Komentari 0

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA