Bor, koji se smatra jednim od najistaknutijih naučnika 20. veka, začetnikom svaremene atomistike i ocem kvantne fizike, završio je univerzitet i doktorirao u Kopenhagenu, a zatim je 1911. godine otišao u Mančester.

U Engleskoj je Bor sa Ernestom Raderfordom izučavao strukturu atoma pa je 1913. prezentovao model atoma hidrogena koji će biti osnov kompletne atomske fizike.

Posle pet godina rada u Engleskoj, vraća se u Kopenhagen i postaje direktor danskog Instituta za teorijsku fiziku, 1922. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziku, godinu dana posle Alberta Ajnštajna.

Nakon toga niz godina izučavao je nuklearnu fiziku, a od 1939. godine posebno je proučavao uranijum. Zaslužan je za fundamentalna otkrića u atomskoj i kvantnoj mehanici.

Kada su 1943. godine Nemci okupirali Dansku, Bor je izbjegao u SAD gde je učestvovao u istraživanjima koja su kasnije omogućila izradu prve nuklearne bombe.

Po završetku Drugog svetskog rata, Bor se vratio u Kopenhagen gde je izabran za predsednika Danske akademije nauka.

Zauzimao se za ograničenje nuklearnog naoružanja i zabranu korišćenja atomskih bombi.



(Srna)