Sastavljanje te intrenet stranice je vrlo prosto, kaže Liza Granberg, suosnivač firme My Webwill u Stokholmu.
"Javiš nam gde imaš nalog i kakve promene u njega treba uneti posle tvoje smrti. Javiš nam, na primer, tvoje podatke za pristup Facebook profilu, koje mi onda sačuvamo. Kažeš nam da kasnije deaktiviramo tvoj konto, gde treba da unesemo određene sadržaje... Kada od poreskih vlasti dobijemo informaciju da si umro, sprovodimo u delo tvoju poslednju želju", prenosi Dojče vele.
Na ideju za ovaj neobičan biznis došla je dizajnerka Liza Granberg, zajedno sa prijateljicom Elin Tibring jer su čule za slučajeve ljudi koji su umrli i čija rodbina nije mogla da izbriše njihove naloge na Facebook ili MySpace stranicama zato što nisu imali šifru ili korisničko ime.
Takozvane društvene mreže kao što su Facebook ili Twitter imaju na milione korisnika. Želja mnogih je da i ostali učestvuju u njihovom životu.
A tu spada i smrt, kaže istraživač medija univerziteta Upsala Anders Larson i navodi primer igrača koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Njegovi suigrači su organizovali virtuelnu sahranu u igri, i sve to snimili za sećanje. Larson zaključuje da to nije ništa neobično: "LJudi su ritualna bića, nama je to potrebno".
(Tanjug)
"Javiš nam gde imaš nalog i kakve promene u njega treba uneti posle tvoje smrti. Javiš nam, na primer, tvoje podatke za pristup Facebook profilu, koje mi onda sačuvamo. Kažeš nam da kasnije deaktiviramo tvoj konto, gde treba da unesemo određene sadržaje... Kada od poreskih vlasti dobijemo informaciju da si umro, sprovodimo u delo tvoju poslednju želju", prenosi Dojče vele.
Na ideju za ovaj neobičan biznis došla je dizajnerka Liza Granberg, zajedno sa prijateljicom Elin Tibring jer su čule za slučajeve ljudi koji su umrli i čija rodbina nije mogla da izbriše njihove naloge na Facebook ili MySpace stranicama zato što nisu imali šifru ili korisničko ime.
Takozvane društvene mreže kao što su Facebook ili Twitter imaju na milione korisnika. Želja mnogih je da i ostali učestvuju u njihovom životu.
A tu spada i smrt, kaže istraživač medija univerziteta Upsala Anders Larson i navodi primer igrača koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Njegovi suigrači su organizovali virtuelnu sahranu u igri, i sve to snimili za sećanje. Larson zaključuje da to nije ništa neobično: "LJudi su ritualna bića, nama je to potrebno".
(Tanjug)