Kina planira da do 2030. pusti u rad prvi funkcionalni fuzioni reaktor i tako napravi istorijski zaokret u globalnoj energetici.
U globalnoj trci za ovladavanje energijom zvezda, Kina je povukla potez koji bi mogao trajno da promeni geopolitičku sliku sveta. Peking je zvanično potvrdio ambiciju da do 2030. godine pusti u rad prvi funkcionalni fuzioni reaktor, odnosno prototip termonuklearne elektrane.
To bi trebalo da bude trenutak u kojem će se preći sa laboratorijskih eksperimenata na primenu kontrolisane termonuklearne fuzije i izvlačenje korisne električne energije.
Kineski plan se oslanja na dosadašnje rezultate postrojenja EAST, poznatog kao "veštačko sunce". Tamo su poslednjih godina obarani svetski rekordi u održavanju plazme na ekstremnim temperaturama, višim od 120 miliona stepeni Celzijusa. Ipak, nova meta nije još jedan rekord, već proizvodnja korisne električne energije koja bi mogla da se direktno isporučuje nacionalnoj mreži.
Najveći problem kod termonuklearne fuzije nikada nije bio samo dostizanje temperature veće od one u jezgru Sunca, već njeno stabilno zadržavanje. Kina tu računa na napredne superprovodne magnete i nove materijale za unutrašnju oblogu reaktora, koji moraju da izdrže snažan neutronski tok.
Centralni deo plana je izgradnja demonstracionog reaktora CFETR, koji bi trebalo da bude karika između eksperimentalnih tokamaka i budućih komercijalnih elektrana. Ako ovaj korak uspe, prelazak na industrijsku proizvodnju postaje realan scenario, piše kineski ECNS.
Geopolitičke posledice takvog uspeha bile bi ogromne. Dok se međunarodni projekat ITER, u kojem učestvuje i Kina, godinama suočava sa kašnjenjima i probijanjem budžeta, Peking ide drugim putem. Centralizovano finansiranje i ekstremna koncentracija resursa omogućavaju mu da se kreće brže od zapadnih konkurenata.
Kontrola nad termonuklearnom tehnologijom značila bi potpunu energetsku nezavisnost. U tom slučaju, debate o ugljeničnim emisijama gube smisao, jer fuzija ne proizvodi gasove staklene bašte i ne ostavlja problematičan nuklearni otpad.
Plan je podeljen u dve jasne faze. Prva podrazumeva puštanje prototipa u rad do 2030. godine. Druga, znatno ambicioznija, cilja masovnu proizvodnju termonuklearne energije do 2050. godine, uz izgradnju čitavih nizova reaktora koji bi zamenili elektrane na ugalj.
Ulaganja u istraživanje već sada se mere desetinama milijardi dolara godišnje, što Kinu pozicionira kao vodeću silu u nuklearnoj fizici nove generacije.
Zaključak je jednostavan. Kina više ne pokušava da sustigne Zapad. Cilj je da postavi novi energetski poredak. Ako se rokovi ispoštuju, 2030. godina mogla bi da označi početak kraja ere fosilnih goriva.
Postanite deo SMARTLIFE zajednice na Viberu.