Naučnik koji je razvio epigenetičke satove, Stiv Horvat, veruje da će biomedicina u narednom veku omogućiti ljudima da žive znatno duže i zdravije.
Da li će ljudi živeti150 godina? Ako pitate Stiva Horvata, jednog od vodećih svetskih stručnjaka za biološko starenje, pitanje uopšte nije "da li", već "kada".
Horvat je decenije rada posvetio razvoju alata za merenje biološke starosti pomoću takozvanog epigenetičkog sata. Ovaj metod se oslanja na metilaciju DNK, hemijske promene koje se predvidivo menjaju kako starimo. Metilacija može da "uključi" ili "isključi" određene gene, bez promene same DNK sekvence, što omogućava ćelijama sa istim genomom da imaju različite funkcije.
Upravo zahvaljujući tim promenama, naučnici su po prvi put dobili način da kvantitativno mere proces starenja, a epigenetički satovi su vremenom postali jedan od temelja savremenih istraživanja dugovečnosti i zdravog starenja.
Zanimljivo je da Horvatova opsesija dugovečnošću počinje još u tinejdžerskim danima. Tokom odrastanja u Nemačkoj, on i njegov brat blizanac Markus potpisali su takozvani "ugovor o Gilgamešu". Tim simboličnim dokumentom obećali su da će život posvetiti produženju ljudskog veka, a dečji san je kasnije prerastao u ozbiljnu naučnu karijeru.
Nakon dolaska na Univerzitet Kalifornije u Los Anđelesu, Horvat je najpre pokušao da razvije biološki sat zasnovan na ekspresiji gena, ali se taj pristup pokazao kao slepa ulica. Prekretnica dolazi tek kada se fokusirao na podatke o metilaciji DNK, što mu je omogućilo veliki naučni napredak.
Vremenom je razvio više verzija epigenetičkih satova, zasnovanih na analizama krvi, kože i različitih organa. Kasnije se pojavljuje i multispecijski sat, koji može da meri starost kod velikog broja sisara, što dodatno potvrđuje univerzalnost ovog mehanizma starenja.
Posebno se izdvaja GrimAge, alat koji Horvat opisuje kao "najprecizniji indikator rizika od smrtnosti na svetu". Ovaj sat ne meri samo biološku starost, već na osnovu specifičnih bioloških markera procenjuje verovatnoću da će osoba umreti u narednoj godini.
Danas Horvat predvodi istraživanja u kompaniji Altos Labs, gde se naučnici bave podmlađivanjem ćelija. Cilj je da se preokrenu promene povezane sa starenjem, obnove ćelijske funkcije i spreče bolesti koje dolaze sa godinama.
Ipak, Horvat upozorava da šira javnost ne bi trebalo da olako koristi epigenetičke satove. Različiti satovi mere različite biološke aspekte. Neki procenjuju rizik od smrtnosti, dok drugi mere starenje pojedinačnih tkiva ili organa. Zbog toga ista osoba može dobiti različito "očitanje starosti", u zavisnosti od metode koja se koristi. Naučnicima su te razlike dragocene, jer odražavaju različite biološke procese. Međutim, one za obične korisnike mogu biti zbunjujuće i pogrešno protumačene.
Horvat ostaje izraziti optimista. Kako je rekao za Time Magazine, on veruje da će narednih 100 godina biomedicinskih inovacija omogućiti ljudima da žive znatno duže i zdravije. Prema njegovom mišljenju, granica od 150 godina više ne pripada domenu naučne fantastike, već realne, dostižne budućnosti.