Kinezi došli na bizarnu ideju kako da smanje prekomernu upotrebu toalet papira u javnim toaletima - serviranjem reklama ili naplatom svakog parčeta.
U javnim toaletima u pojedinim delovima Kine odnedavno su se pojavili novi, kontroverzni uređaji. U pitanju su dispenzeri toalet papira koji rade tek nakon što korisnik skenira QR kod i pogleda reklamu. Sistem, koji je deo kampanje za smanjenje otpada u javnim objektima, izazvao je lavinu kritika na kineskim društvenim mrežama.
Dispenzeri su opremljeni optičkim skenerima koji prikazuju QR kod. Kada korisnik skenira kod svojim telefonom, otvara se aplikacija i pokreće kratka video reklama. Tek po završetku reklame, uređaj isporučuje određenu dužinu papira. Oni koji ne žele da gledaju reklamu, mogu da zaobiđu proces plaćanjem 0,5 juana (oko 7 dinara).
Lokalne vlasti zasad nisu saopštile koliko je ovakvih uređaja u upotrebi, niti da li se podaci korisnika prikupljaju i analiziraju. Ipak, navode da je cilj projekta sprečavanje rasipanja, jer su ranije zabeleženi brojni slučajevi da posetioci uzimaju previše papira.
Ovaj sistem je evolucija prethodnog eksperimenta iz 2017. godine, kada je u pekinškom parku Nebeskog hrama postavljen aparat koji je koristio prepoznavanje lica i dozvoljavao izdavanje papira na svakih devet minuta.
Za razliku od tadašnjih uređaja, novi dispenzeri ne zahtevaju biometrijske podatke, već se oslanjaju na jednostavan digitalni pristup. Svaki uređaj je povezan putem niskonaponske bežične mreže sa platformom za oglašavanje koja može da prikazuje lokalizovan video sadržaj.
Ipak, reakcije javnosti su pretežno negativne. Na kineskim mrežama kruže snimci frustriranih korisnika koji se žale na ponižavajući proces. "U Kini sada moraš da gledaš reklame da bi dobio toalet papir - dostojanstvo više nije besplatno, sponzorisano je", napisao je jedan korisnik na platformi X. Drugi su istakli da sistem diskriminiše ljude bez interneta, sa slabim signalom ili praznom baterijom.
Debata je ponovo otvorila pitanje spoja javne infrastrukture i privatnog profita. Za mnoge, ovo je simbol šireg problema - sve veće komercijalizacije svakodnevnog života u zemlji gde inovacije često dolaze po cenu privatnosti.